Jim Dunlop 50 godina - Music Centar Novosti - Music Shop Blog Vijesti
Jim Dunlop 50 godina

Jim Dunlop 50 godina

Jim Dunlop glazbenicima već 50 godina diljem svijeta osigurava odlične alate koji nam olakšavaju sviranje i stvaranje glazbe. Ova kompanije nema samo ime po osobi, već je nazvana po njemu. A prije 50 godina je taj čovijek vidio potrebu na tržištu, bio je dovoljno hrabar i pametan da dizajnira proizvode koje tržište traži i prodaje ih milijunima glazbenika diljem svijeta. Zbog svoje neustrašive prirode, Jim Dunlop je došao u SAD iz Kanade 1960-ih, a za 50-u godišnjicu kompanije Jim i njegov sin Jimmy, sjeli su i popričali o počecima kompanije i najvećim uspjesima.

Gitarski kapodaster: novi početak

"Dobio sam razglednicu od prijatelja, na njoj je bila slika žene u bikiniju i pisalo je da je 90°F u Muscle Beach-u. Bilo je -12°F u Ottawi. Odlučio sam, gubimo se odavde. Jednostavno smo se spakirali, moja žena je tada bila u 7. mjesecu trudnoće. Kako bi prešli granicu bilo vam je potrebno 1600 dolara na bankovnom računu. Ja sam imao samo 600 dolara u to vrijeme pa sam odmah digao kredit i posudio 1000 dolara. Nakon toga sam otišao u veleposlanstvo SAD-a u Montrealu, pokazao sam im 1600$ na računu i oni su mi poštambiljali potvrdu i rekli, spreman si, idi". Vratio sam se u kreditnu zadrugu, vratio tih 1000 dolara i prešao granicu sa 600 dolara. Moja zadnja destinacija je bila San Francisco." izjavio je Jim Dunlop.

Dunlop je počeo raditi na mašinama kako bi prehranio svoju obitelj. U isto vrijeme je počeo proizvoditi proizvode za gitariste u slobodno vrijeme. "Predsjednik kompanije gdje sam radio je svirao gitaru, isto kao i ja. Htio je da mu napravim takozvani VU-štimer. On bi se stavio na vrh gitare i imao bi pisak koji bi vibrirao sa niskom E žicom. Taj proizvod se kasnije razvio u Vibra-Tuner, koji je Dunlop predstavljao u trgovinama glazbene opreme i gitaristima kroz vikend. Bez obzira što nije bilo takvih proizvoda na tržištu, odjek je bio nikakav."

"U to vrijeme sam gubio novce. Jednog dana sam u San Franciscu pokušavao prodati svoj štimer, a on mi je rekao da na tržištu ne postoji dobar kapodaster za 12-žičane gitare pa sam odlučio da bi ja mogao napraviti jednog takvoga. Zato sam odlučio dizajnirati i patentirati kapodaster sa remenom ili Toggle capo. Počeo sam ih raditi sam, sa svojom ženom. To je kapodaster koji je postao 1100 kako ga danas zovemo. Nakon nekog vremena sam shvatio da ga treba malo podesiti. Danas ga zovemo 1400 i također radi odlično."

Reakcije na prvi Dunlop kapodaster su bile odmah pozitivne. Jedan od utjecajnijih vlasnika trgovine/graditelja gitare je bio Jon Lundberg iz Berkleya. Lundberg je bio jedan od glavnih u zajednici graditelja gitara, čovjek kojega ste zvali kad vam je trebalo popraviti gitaru tijekom folk eksplozije 60-ih godina prošlog stoljeća. On je redovito kupovao kapodastere od Jim Dunlopa i jednom prilikom izjavio nešto što će promjeniti Dunlopov život zauvijek. "Rekao mi je da bi htio napraviti staru National trzalicu za palac jer ih više ne proizvode pa sam ih ja napravio, a on ih je kupio."

Taj komentar servisera iz Berkeleya je započeo stvaranaje Dunlop Manufacturing, Inc.kakvog danas poznajemo. Sve više i više poznatih glazbenika je počelo koristiti Dunlopove proizvode što je Jimu omogućilo da širi svoju paletu proizvoda. Zbog toga što je slušao gitariste, potrebe na tržištu i imao znanje rada na mašinama, Dunlop je dao gitaristima opcije i alate koje prije njega nitko nije ponudio.

"Stvarno sam želio napraviti nešto što će glazbenici koristiti. Imao sam patent za fingerpick koji je zaobljen i radio sam to u 6 različitih debljina. Kada je to postalo uspješno, odlučio sam raditi ravne trzalice od plastike. U to vrijeme mogao si kupiti samo heavy, medium i light trzalice. Ja sam tražio nešto drugo, nešto drugačije, zato sam počeo proizvoditi nylon trzalice u 6 debljina; od .38mm do 1mm, sve od stvarno mekanih do stvarno tvrdih. Nylon trzalice su bile jako uspješne te se proizvode i danas."

U Dunlopu su zbog uspjeha nylon trzalica počeli eksperimentirati i sa drugim oblicima, debljinama i materijalima te su samim time stvarali ne samo tržište, već i glazbeni svijet kao takav. Dunlop je nastavio istraživati i kako bolje prodavati svoje proizvode. "Čitao sam svaki broj Guitar Player magazina i našao dio gdje gitaristi pričaju kakve trzalice koriste. Uzeo sam tu informaciju, najviše koje oblike koriste i napravio Jazz I, II i III. Jazz III trzalice su bile pun pogodak, prodali smo ih stvarno puno."

Umjesto da sijedi i uživa u uspijehu sa trzalicama, Dunlop je gledao naprijed. Sveti gral kod izrade trzalica, pravi oklop kornjača više nije bio dobavljiv, a nitko do tad nije našao adekvatnu zamjenu. Dunlop je počeo eksperimentirati sa materijalima i izmislio Tortex, koja je stalno bila popularna kao i nylon, ali je kasnih 90-ih postala najprodavaniji proizvod, što je i danas. Čvršće od nylona, čvršće od plasitke i fleksibilnije, Tortex je promjenio sve. Nakon što je trzalica predstavljena, najveći bendovi kao što su Metallica, Soundgarden, Nirvana, Alice in Chains počele su koristiti samo Tortex trzalice. Ako su Jazz III trzalice bile uspijeh, Tortex ih je lansirao u svemir.

Serija Dunlop trzalica rasla je, širila se na nove oblike, boje, grafike, teksture i materijale. Novijeg datuma su Delrin i Ultex, kao i Primetone serija gdje su koristili Ultex materijal, ručno ga brusili i oblikovali rubove. Svaki dio trzalice pažljivo se obrađuje iz poštovanja prema glazbenicima, a to je samo dokaz da Jim Dunlop posvećuje pažnju svakoj trzalici.

"Mislim da jedna riječ najbolje opisuje sve, konzistencija. Morate uvijek raditi proizvode iste kvalitete kako bi gitarist kad dođe u trgovinu i kupi trzalicu, uvijek imao istu trzalicu, iste kvalitete kakvu je kupio i zadnji puta. Ako je kupio 1 mm, treba biti skroz ista kao i prije, a ja to pokušavam raditi. To je u biti pravilo igre."

Ako razmislimo koliko je pažnje Jim Dunlop posvetio proizvodnji trzalica, tako da je osluškivao tržište i davao gitaristima više i bolje opcije, istraživao kako razni materijali utječu na zvuk, jasno je da je pratio iste smjernice kad je ulazio u posao sa slide-ovima. Nakon što je radio pedal-steel tone barove za Ernie Balla, Dunlop je čuo za kompaniju koja proizvodi staklene slide-ove i koja je na prodaju i kupio je. U to vrijeme je postojalo samo nekoliko veličina i debljina slide-ova na tržištu no to se brzo promjenilo.

"Sve mjere su do tada bile u inčevima. Mi smo koristili milimetre i dodali širi spektar u svakoj kategoriji, uključujući i debljinu stakla koja također utjeće na zvuk. Kao i kod svakog proizvoda, ušli smo u srž proizvoda i gledali kako da ga poboljšamo u svakom pogledu. Počeli smo sa slide-ovima od čistog stakla pa smo krenuli u broncu, čelik, keramičke i porculanske."

Danas je Dunlop Manufacturing mjesto koje će zadovoljiti sve slide svirače sa još više opcija u veličinama i materijalima, kao i signature modele od gitarista kao što su Billy Gibbons, Derek Trucks, Joe Perry i mnogi drugi.

U 80-ima je Dunlop Manufacturing bio najčešće povezivan sa "folky" stranom gitarskog tržišta nudeći slidove, kapodastere i trzalice gitaristima. Kako mu je posao rastao, Jim Dunlop je dobio priliku i kupio legendarni Cry Baby brand."Pedale nisu bile na tržištu već 6 mjeseci i trgovci ih nisu mogli dobiti u svoje trgovine. Htjeli smo ih vratiti." Dunlop je kontaktirao prave ljude, zaključio koliko da ponudi za kompaniju i ušao u svijet gitarskih pedala sa jednim od najjačih wah wah brendova. To je pomaknulo granice za Dunlop kompaniju, kao i glazbenu industriju u cijelini. Tu u kompaniju ulazi Dunlopov sin, Jimmy koji je bio spreman za transformaciju.

"Promjenio sam sve smjernice kompanije. Imaš osobu koja radi za mašinom, radi pribor kao što su slidovi, trzalice i kapodastere, a sada imamo i najprodavaniju pedalu svih vremena. Nije bilo vremena i mjesta za ispitivanje, strahove i riječ "neuspijeh" nije bila u njegovom rječniku. Još nisam znao o čemu se tu radi, ali shvatit ću."

Ta mogućnost da vidi priliku i napravi ju uspiješnom bio je glavna stavka u povijesti Dunlopa, a najuspješnija stvar u povijesti je bila kupnja Cry Baby kompanije, premda prijelaz nije bio lagan. Kako bi brend izrastao u ovo što je danas, bilo je potrebno uložiti puno truda i tehničkog znanja, a to se nije dogodilo preko noći.

"Bila je to vrhunska prilika da predstavimo vrhunski proizvod koji nije postojao prije," izjavio je Jimmy, "i odvedemo Cry Baby seriju na novu razinu. Do danas, stalno ispitujemo svaku komponentu, bilo da se radi o potenciometru, sklopki, induktorima i gledamo kako ih poboljšati. Izgleda kao jednostavan proizvod za napraviti, ali je ustvari vrlo kompliciran. Morate se sjetiti da je Hendrix kad ih je koristio, morao proći 6 ili 7 Cry Baby pedala, kako bi pronašao onaj koji njemu dobro zvuči, jer je svaki induktor drugačiji. Trebalo je neko vrijeme da to napravimo kako spada, a nismo ni prestali raditi na tome."

Dunlop je shvatio kako to treba napraviti uz pomoć najboljeg tima inžinjera i korištenja vrhunskih komponenti, a rezultat se može čuti na albumima iz svih glazbenih stilova. Cry Baby zvuk je bitna stavka "soundtracka" naših života. Pogledajte samo gitariste koji imaju svoj signature modele - Jimi Hendrix, Buddy Guy, Eddie Van Halen, Slash, Joe Bonamassa, Zakk Wylde, Kirk Hammett i Jerry Cantrell pa ćete shvatiti koliko je ovo bitna pedala u povijesti glazbe.

Nakon kupnje Cry Baby brenda Dunlop se lagano pretvara u kompaniju koja se bavi i elektronikom. Uskoro se pružila prilika kako bi se predstavili svijetu ne samo kao kompanija koja radi pedale već će se promjeniti odnos sa glazbenicima diljem svijeta.

"Pitali su nas da napravimo nabrijanu, drugačiju wah pedale za Japan i odlučili smo se da zvuk baziramo na Jimi Hendrixovom zvuku. On je najvažniji gitarista koji je ikad nagazio na wah pedalu pa smo modificirali wah po Jimijevim specifikacijama. U to vrijeme je puno ljudi povezivalo njegovo ime sa proizvodima, ali nitko nije pitao njegovu obitelj da li se to smije. Mi to nismo željeli napraviti, željeli smo to raditi na pravi način".

Jim Dunlop je kontaktirao Hendrixovog oca Ala i informirao ga da Dunlop želi napraviti wah pedalu sa Jimijevim imenom na njoj, a kompanija planira postotak od svake prodane pedale isplačivati Al-u. Kad je suradnja uspostavljena, zbog Dunlopove radoznalosti, počeo je istraživati i druge elemente Hendrixovog zvuka.

"Shvatili smo da je najlegendarniji i najutjecajniji gitarista svih vremena koristio proizvod koji se i danas traži. Zadali smo si zadatak da napravimo wah najsličniji Hendrixovom modelu, ali smo počeli proučavati i druge pedale koje je koristio. To nas je odvelo do Fuzz Face distorzije, Uni-Vibe Chorus/Vibrato i Octavio Fuzz pedale. Svi ti proizvodi se više nisu proizvodili, nisi mogao doći do njih, a svi su bili odlični."

Jim Dunlop i dalje je bio motiviran i htio da njegov posao raste i da i dalje upoznaje glazbenike, konzultirao se i udružio sa stručnjacima iz industrije koju su bili upoznati sa Hendrixovim zvukom i elektronskim krugovima u pedalama koje su davale taj prepoznatljiv zvuk. Dunlop je danas bez sumnje jedini koji vjerno prenosi Hendixov zvuk pa tu ulogu shvaćaju jako ozbiljno. Gitaristi diljem svijeta su reagirali na to i koriste fuzzeve, wahove i ostale Hendrixove efekte na bezbroj hitova.

Sa slavnim Hendrixovim "signal-chainom", Dunlop je postao jedan od vodećih igrača u svijetu elektronike. Nakon nekog vremena, kompanija je bila spremna za preuzimanje još jednog legendarnog klasičnog brenda; MXR. U 70-im je bilo gotovo nemoguće da nađete hit ploču ili poznatog gitarista koji nije imao MXR pedalu.

Led Zeppelin, Van Halen, the Rolling Stones i mnogi drugi, gazili su po svojim šarenim MXR kutijicama u svojim legendarnim hitovima. Ali 70-e su postale 80-e i stilovi su se promjenili i ono što je onda bilo super više nije bilo moderno. MXR je ugašen, ali je Jim Dunlop prepoznao nasljeđe koje MXR ima i vidio potencijal brenda.

Jimmy Dunlop se sjeća situacije. "Phase 90 je imao svevremenski zvuk i uvijek je bio popularan, ali 1988 nitko nije želio Dyna Comp kompresor ili Distortion+. U to vrijeme su bili popularni efekti u racku. Premalo je vremena prošlo da bi se javili nostalgičari i da se vrate na tržište.

No nakon kratkog vremena, MXR serija je spremna za svoj ponovni rast. Radili su nove verzije MXR klasika, ali s Dunlopom su počeli širiti svoju ponudu novim inovacijama izbacujući nove i zanimljive dizajne na tržište.

"Kad smo počeli raditi svoje dizajne, stvari su se počele mjenjati sa MXR-om. Mi smo bili "wah ljudi" pa smo na tržište izbacili Auto Wah. Predstavili smo Super Comp kompresor, onda je Eddie Van Halen došao i napravili smo EVH90 phaser što je ustvari bio pravi novi početak MXR-a. Smješno je koliko gitarista povezuje MXR i njega kao prvu asocijaciju."

Tokom godina je Dunlop stvorio mnoštvo pedala unutar MXR brenda. "Dizajnirali smo pedale za gitariste kao što su Zakk Wylde, Kerry King, Slash i Dimebag i bilo je odlično gledati kao rastemo."

"A rastemo i sada sa desetinama pedala u serijama. Klasike kao što su Phase 90 i Dyna Comp kompresor i dalje su u igri uz vrhunske nove dizajne kao što su Super Badass distorzija i Carbon Copy analog delay. Baziraju se na tradiciji, ali sa pogledom u budućnost. S vremenom je ta rack oprema nestala i skoro pa nestala dok su ove šarene analogne kutijice postajale sve popularnije i popularnije."

"Čudno je razmišljati o tome. Ove predivne pedalice su samo stajale po strani i nitko ih nije dirao. Sve one su bile bitne za zvuk, nismo ni znali da li će se analogija vratiti, digitalija je bila kralj tog doba. Sve je bilo kristalno jasno i novo, bila je velika karika u zvuku tog doba. Onda je došao novi glazbeni smjer iz Seattla, a to je bilo vrijeme kad su se analogne pedale skidale sa polica, svi ti bendovi su htjeli uskrsnuti zvuk koji su imali Jimmy Page i Stonesi 60-ih i 70-ih. Jednom kad su se pedale vratile, više nikad nisu nestale."

Prvih pola stoljeća Dunlop Manufactoringa bilo je zanimljivo, inspirativno i mjenjalo je povijest rock glazbe. Od nevjerojatnih početaka, Jim Dunlop je od glazbenika, tehničara koji je znao kako što treba napraviti, postao osoba i kompanija koji znaju svi glazbenici na svijetu. Bilo kako bilo, Dunlop je i dalje obiteljska kompanija, a uredi i proizvodnja je i dalje u Benicii, Kaliforniji sa timom od 250 iskusnih i predanih ljudi koji teško rade svaki dan kako bi nastavili Jimovu predanost da glazbenicima nude alate koje trebaju.

Sljedećih 50 godina Dunlop će proširiti svoju ponudu trzalica, kapodastera, slidova i pedala. Dunlop su najjaći brend gitarskog pribora, probija se u svijetu žice koje danas koriste glazbenici kao što su Marcus Miller, Jerry Cantrell, Zakk Wylde i mnogi drugi. U svijetu efekata, Cry Baby i MXR su jedni od navećih proizvođača, a Way Huge serija vam daje jedinstvene boutique pedale s još više opcija. Mnogi je smatraju jednom od zadnjih pravih rock and roll kompanija, Dunlop svača tradiciju, ali se bazira i na budućnost sa vizijom koju je Jim Dunlop imao prije 50 godina kada je napravio svoju prvu trzalicu.

Hvala Vam što ste dio ovog putovanja, ovo je tek početak!

Veliki dio DUNLOP, MXR, WAY HUGE i CRY BABY možete naći i u ponudi Music Centra pa nas svakako posjetite i uvjerite se u kvalitetu i tradiciju koja traje već 50 godina!

Tekst je preuzet sa stranice: http://www.jimdunlop.com/blog/dunlop-milestones-an-interview-with-founder-jim-dunlop/

Objavljeno 03.02.2015 Novosti 797